Poštovani članovi od Vlade RH smo dobili na očitovanje Uredbu o izmjeni Zakona o državnim službenicima i namještenicima u prilogu Vam dajemo na znanje očitovanje koje je poslala naša središnjica u suglasnošću sa udruženim sindikatima.
NEZAVISNI HRVATSKI SINDIKATI
Zagreb, 16. prosinca 2014. godine
MINISTARSTVO RADA I MIROVINSKOG SUSTAVA
Služba za socijalno partnerstvo
Predmet: Prijedlog Uredbe o izmjenama i dopuni Zakona o državnim službenicima
- očitovanje, dostavlja se
Na početku očitovanja ističemo kako se Prijedlogom Uredbe o izmjenama i dopuni Zakona o državnim službenicima (dalje: Uredba) nastavlja dosadašnja praksa uređivanja važnih pitanja kroz uredbe Vlade RH, čime se pojednostavljuje i skraćuje procedura donošenja propisa, što je za važna pitanja, kakvima držimo i ova koja su predmet Uredbe, potpuno neprihvatljivo. Pravovremeno planiranje aktivnosti resornih ministarstava u odnosu na proces predlaganja zakona predstavlja osnovu njihova rada ili bi barem tako trebalo biti, pa stoga praksa prema kojoj se sa zakonskim prijedlogom čeka do samog kraja kada je izvjesno da će parlamentarna procedura izostati te će se morati posegnuti za uredbom predstavlja ili čin šlampavosti ili namjere, od kojih je svaki jednako neprihvatljivi. Vlada RH nije zakonodavac i stoga je prečesto posezanje za uredbama kao načinom donošenja zakonskih izmjena potpuno neprihvatljiv čin, koji umanjuje ulogu i rad Hrvatskog sabora, te prečesto i neopravdano remeti načelo razdiobe vlasti.
U nastavku se nalazi očitovanje na konkretne odredbe Uredbe.
Članak 1. i 2. Uredbe
Odredbom članka 1. Uredbe mijenja se odredba članka 137. stavka 1. točke 3. Zakona o državnim službenicima (dalje: Zakon) i to na način da se njome dodatno ograničava već ionako ograničeno pravo državnih službenika na nastavak radnog odnosa po ispunjenju uvjeta za starosnu mirovinu. Naime, iz odredbe članka 137. stavka 1. točke 3. važećeg Zakona jasno proizlazi kako je pravo državnih službenika na ostanak u svijetu rada ograničeno istekom kalendarske godine u kojoj je službenik navršio traženi uvjet, što znači kako u navedenom slučaju Zakon ne ostavlja mogućnost drukčijeg dogovora službenika i čelnika tijela. Predloženo rješenje dodatno sužava pravo službenika, određujući kako radni odnos po sili zakona prestaje s danom navršenja traženog uvjeta, čime se u dijelu prenosi rješenje iz Zakona o radu (NN br. 93/14), koje međutim ostavlja mogućnost drukčijeg dogovora.
U odnosu na namještenike odredbom članka 2. Uredbe na istovjetan se način predlaže urediti prestanak radnog odnosa po sili zakona zbog ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, a zapravo derogira odgovarajuća odredba Zakona o radu, koja se trenutno primjenjuje na namještenike i koja ostavlja mogućnost i drukčijeg dogovora.
Navedena rješenja potpuno su neprihvatljiva, jer se njima državni službenici i namještenici stavljaju u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike, budući oni mogu u skladu s dogovorom s poslodavcem ostati raditi i nakon navršenja uvjeta za starosnu mirovinu. Jasno je kako predlagatelj ne vodi i nema namjeru voditi računa o poslovima koje ti službenici i namještenici obavljaju, mogućim negativnim posljedicama po rad i normalno funkcioniranje službe koje će zbog njihova odlaska nastati. Iskustva sa zabranom zapošljavanja u državnoj službi u proteklih 5 godina pokazuju kako na radna mjesta ovih službenika i namještenika neće biti primljen nitko, niti „1 za 2“, već će se njihovi poslovi prebaciti na teret onih koji u državnoj službi ostaju, ne mareći je li to moguće i realno za očekivati da izvrše. Dakle, riječ je isključivo o uštedama na račun službenika i namještenika, a ne o preustroju i kvalitetnoj, učinkovitoj i funkcionalnoj državnoj upravi na usluzi građanima.
Provođenje politike štednje može biti opravdan čin, no metode njene provedbe uvijek moraju biti u skladu sa zakonima. U tom smislu treba podsjetiti kako je Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. godine, upravo suprotno predloženim rješenjima, naglasak stavljen na što dulji ostanak u svijetu rada te je s tim ciljem u njega ugrađeno rješenje prema kojem se svaki mjesec rada dulji od godina života potrebnih za ostvarenje prava na starosnu mirovinu, što je 65 godina, dodatno nagrađuje povećanjem polaznog faktora za određivanje starosne mirovine. Ovakva rješenja zaprječuju službenicima i namještenicima konzumiranje navedene pogodnosti iz sustava mirovinskog osiguranja, čime se isti ponovno stavljaju u nejednak položaj u odnosu na ostale radnike, a time takva rješenja postaju i ustavno upitna.
S poštovanjem,
Predsjednik Krešimir Sever, v.r.